Nikad se dijagnoza ne donosi na osnovu jednog uzorka jer su moguće velike oscilacije
u vrednostima kod iste osobe, budući da su kvalitativne i kvantitativne osobine semene tečnosti vrlo osetljive na različite pojave: promene temperature skrotuma (npr, zbog čestog boravka u vrućoj kupki ili sauni, zbog nošenja uskog donjeg rublja ili pantalona, zbog povišene telesne temperature usled neke upale i sl.), učestalo pušenje, pijenje alkohola, uzimanje marihuane, nekih lekova, te hormonskih preparata i dr.
Uzorak se obično uzima u laboratoriji, putem masturbacije i ejakulacije u sterilnu posudicu. Ne smeju se upotrebljavati obični kondomi jer sadrže lubrikante koji imaju spermicidno delovanje.
Apstinencija od ejakulacije pre uzimanja uzorka mora biti od 2 do 5 dana, budući da se u uzorku nakon apstinencije kraće od 2 dana, može naći manji broj spermatozoida, a nakon apstinencije duže od 5 dana, opada njihova pokretljivost. Bitno je uzeti ceo ejakulat jer prvi mlaz sadrži najveću koncentraciju spermatozoida.
Uzorak se može doneti u laboratoriju od kuće, ali je nužno da to bude u okviru jednog sata od ejakulacije. Takođe, potrebno je paziti na održavanje telesne temperature uzorka, što je najlakše učiniti tako što se transportuje u unutrašnjem džepu kaputa ili u džepu košulje.
Normalni uzorak semene tečnosti varira od bele do sivkasto-bele boje.
Promene u boji obično ukazuju na neki zdravstveni problem. Kad je koncentracija
spermatozoida izrazito niska, semena tečnost može biti prozirna, a ako je
smećkaste, svetlo crvene ili ružičaste boje, to je znak da su u ejakulatu
prisutni eritrociti (hematospermija).
Likvefakcija je pojava kod koje se plazma iz semena, koja se odmah zgrušava zbog prisutnosti faktora zgrušavanja, ponovo pretvara u tečnost zbog uticaja enzima u ejakulatu koji potiču iz prostate. Likvefakcija obično nastupa nakon 10-30 minuta izloženosti sobnoj temperaturi. Ako do likvefakcije ne dolazi ni nakon jednog sata, ili je ona produžena ili nepotpuna, smanjena je plodnost jer spermatozoidi ostaju u ugrušku i to može biti znak disfunkcije prostate.
Viskozitet se odnosi na gustoću, odnosno lepljivost i procenjuje se na potpuno likvificiranom uzorku. Prema WHO (World Health Organization) standardima, kod normalnog uzorka opaža se viseća nit dužine oko 1,5 cm najduže 20 sekundi. Povećana gustoća i hiperviskozitet smanjuju plodnost smanjivanjem pokretljivosti spermatozoida. Može biti povezana s disfunkcijom prostate zbog neke prikrivene hronične upale.
Laboratorije se razlikuju međusobno prema kriterijima za normalan volumen ejakulata. Prema WHO standardima ta vrednost može iznositi od 1,5 do 10 ml, dok je najčešće između 2-6 ml i vrlo je promenjiva karakteristika. Ejakulat se sastoji od spermatozoida, sekreta spolnih žljezda i sekreta epididimisa.
Kod vrlo malog volumena smanjena je plodnost jer nema dovoljno tečnosti koja bi donela spermatozoide do cerviksa. Vrlo mali volumen može ukazivati na neke poremećaje u stvaranju tečnosti u spolnim žljezdama ili njenoj sekreciji. Takođe može biti znak neke fizičke prepreke u reproduktivnom sastavu. Pojavljuje se i u slučajevima parcijalne ili retrogradne ejakulacije.
Veliki volumen se u nekim slučajevima može povezivati s varikokelom ili jednostavno
predugom seksualnom apstinencijom.
Ejakulat je blago alkalna tečnost, s granicama pH od 7,2 do 8,0. Semena tečnost tako štiti spermatozoide od kisele okoline materice. Nije se pokazalo da ima neke značajne učinke na plodnost muškarca.
Pokretljivost se odnosi na procenat aktivno pokretnih spermatozoida u ejakulatu. Prema proceni pokretljivosti, spermatozoidi se svrstavaju u sledeće kategorije, odnosno njihova se kinetika stepenuje prema sledećoj šemi (laboratorije se međusobno razlikuju prema preciznosti stepenovanja):
– nepokretni
– slabih pokreta ili pokretni u mestu
– sporo pokretni
– brzo pokretni (progresivni)
Barem 100 spermatozoida klasificira se po ovom sistemu, i uglavnom se procedura
ponavlja s još jednom kapljicom semena, iz istog uzorka.
Ejakulat obično sadrži i druge ćelije osim spermatozoida. To su ćelije iz uretre, ćelije iz kojih nastaju spermatozoidi, te bela krvna zrnca (leukociti) i razni mikroorganizmi.
Neki od mikroorganizama su povezani s neplodnošću, dok drugi imaju vrlo mali ili
nikakav uticaj na plodnost.
Normalano učešće leukocita (belih krvnih zrnaca) u ejakulatu je <1 x 10 na 6. /ml. Ako je prisutan veći broj leukocita, potrebno je raditi daljnje mikrobiološke analize jer je to obično znak neke infekcije u polnim žljezdama u kojima se semena tečnost proizvodi. O infekciji se ne zaključuje samo na osnovu povišenog udela leukocita u ejakulatu.
Jedan od opasnijih mikroorganizama koji mogu biti prisutni u ejakulatu je bakterija
klamidija (Chlamydia trachomatis) koja može uzrokovati začepljenje semenovoda,
poremećaj sazrevanja spermatozoida i povećanje broja antitela na spermatozoide.
Obzirom da se klamidija ne može otkriti spermogramom, nužno je uraditi mikrobiološke analize semena i kulturu bakterija.
Aglutinacija označava pojavu kod koje se spermatozoidi slepljuju jedan uz drugog, odnosno usmeravaju se jedan prema drugom dotičući se repovima ili glavama, ili mešano, umesto da se kreću pravocrtno, što im onemogućuje dolazado jajne ćelije. Prijanjanje spermatozoida za ostale ćelije koje nisu spermatozoidi ne smatra se aglutinacijom. Prisutnost ove pojave može ukazivatina postojanje antitela na spermatozoide (imunološki faktor), ali ona nije dovoljan pokazatelj na osnovu kojeg se može zaključiti o tome, već treba uraditi test na spermalna antitela (ASA test). Takođe može ukazivati na bakterijsku infekciju, npr. Escherichiom coli, zbog čega je potrebno uraditi bakteriološku analizu semena (test SPERMOKULTURE).
Pod pretpostavkom da spermatozoidi imaju dobru pokretljivost i sposobnost penetracije jajašca, čak i tako niska koncentracija spermatozoida od 5 do 10 miliona u ml semene tečnosti može dovesti do trudnoće.
Ukupni broj spermatozoida u ejakulatu odraz je spermatogeneze i povezan je u velikoj meri s dužinom polne apstinencije.
Kod 20-30 % muškaraca s jako malim brojem spermatozoida (ispod 10 mil./ml) ili bez
spermatozoida u ejakulatu postoje genetski uzroci problema. Rešenje problemadanas je u invitro oplodnji, i to pomoću ICSI metode.
Procena morfoloških osobina spermatozoida vrlo je značajna u proceni plodnosti
muškarca.
Spermatozoidi normalnog izgleda imaju ovalnu glavu i rep koji je 7-15 puta duži od glave, jednostruk i ravnog, a ne spiralnog oblika. Nemaju nikakve anomalije repa, glave ili sredine, niti citoplazmatske kapljice na repu veće od 1/3 normalne veličine glave.
Spermatozoidi se, s obzirom na oblik, mogu svrstati prema sledećoj klasifikaciji:
• normalni
• spermatozoidi s anomalijama glave (oblik ili veličina, uključujući i prisutnost dvostruke glave)
• spermatozoidi s anomalijama vrata i sredine (nepostojanje vrata, iskrivljenost, pretanak srednji deo itd.)
• spermatozoida s anomalijama repa (dužina, oblik, dvostruki, spiralni, slomljeni rep)
• nezreli spermatozoidi
Nije poznat razlog zašto svaki muškarac proizvodi određeni broj defektnih
spermatozoida (do 40 %), ali je poznato da veliki uticaj na povećanje procenta
spermatozoida abnormalnog oblika imaju neke toksične materije kao npr. olovo,
zatim pušenje, preterano zagrevanje skrotuma.
Postoji strožija metoda za određivanje morfoloških karakteristika spermatozoida,
uvedena od lekara iz Tygesberg Hospital, Južna Afrika (posebno zaslužan dr Kruger). Koristi se istom klasifikacijom, ali strožijim kriterijumima za određivanje nekog spermatozoida kao normalnog. Prema tim kriterijumima, više od 14 % normalnih oblika već se smatra normalnim nalazom (5-14 % – dobra prognoza za oplodnju; 0-4% – loša prognoza).
Fizičke aberacije spermatozoida mogu se dogoditi za vreme proizvodnje spermatozoida ili tokom skladištenja u epididimisu.
Praktična korisnost procene morfoloških osobina spermatozoida kao preduslova plodnosti muškarca, zavisi u velikoj meri od klasifikacijskog sastava koji laboratorija koristi, te od tehnike obrade ejakulata.
Ako je procenat pokretljivih spermatozoida izuzetno nizak, potrebno je uraditi procenu vitalnosti spermatozoida.
Metoda bojanja eozinom omogućuje razlikovanje živih od mrtvih spermatozoida, bez
obzira na njihovu pokretljivost. Eozin ulazi u mrtve ćelije, dok žive ostaju neobojene. Na takav način procenjuje se najmanje 100 spermatozoida. Na taj se način mogu razdvojiti nepokretni, ali ipak živi spermatozoidi, od mrtvih.
Smanjena pokretljivost s visokim procentom vitalnih spermatozoida može ukazivati na metaboličke abnormalnosti spermatozoida koje proizlaze iz poremećaja funkcije testisa ili nekih činilaca koji deluju na smanjenje pokretljivosti, a nalaze se u plazmi semena.
Najčešće korišćeni parametar kod analize semena je broj spermatozoida, odnosno koncentracija spermatozoida u semenu. Muškarci s koncentracijom spermatozoida <5 mil/ml smatraju se neplodnima, dok koncentracija od <20 mil. spermatozoida u ml semena obično ukazuje na umanjenu plodnost, odnosno verovatno je potrebno je duže razdoblje kako bi se ostvarila trudnoća.
Međutim, Svetska zdravstvena organizacija (WHO) postavila je početkom ove godine nove referentne vrednosti spermograma. Najznačajnija promena odnosi se na povećanje donje granice koncentracije spermatozoida potrebnih za prirodno začeće sa 20 miliona/ml na 40 miliona/ml.
Opis:
Asthenozoospermia – udeo pokretnih spermatozoida < 50%
Oligozoospermia – koncentracija spermatozoida < 20 mil/ml
Azoospermia – nepostojanje spermatozoida u ejakulatu
Teratozoospermia – < 15 % spermatozoida normalnog oblika
Necrozoospermia – nepostojanje živih spermatozoida u ejakulatu
Polyzoospermia – ekstremno visoka koncentracija spermatozoida
Hypospermia (parvisemia) – volumen spermatozoida <2 ml
Hyperspermia – volumen spermatozoida> 6 ml
Aspermia (asemia) – nepostojanje ejakulata
Pyospermia – prisutnost leukocita u ejakulatu (više od normalnog)
Hematospermia – prisutnost eritrocita u ejakulatu
U nekim laboratorijima primenjuje se i kompjuterska analiza ejakulata koja omogućuje
digitalnu sliku svakog spermatozoida posebno. Međutim, svaka pa i najmanja, promena u kompjuterskom programu može značajno promeniti rezultat, stoga se računari moraju neprestano proveravati.
U svakom slučaju, nalaz spermograma koji odstupa od normalnih vrednosti zahteva daljnje analize. Na prvom mestu među njima je pregled urologa koji utvrđuje eventualno postojanje varikokele, te upućuje na daljnje analize koje smatra potrebnim (hormonski profil, bakteriogram ejakulata (spermokultura), test na spermalna antitela (ASA) i mnoge druge).